PRIJATNO DRUŠTVO U PREDGRAĐU

PRIJATNO DRUŠTVO U PREDGRAĐU

Erotska prica nasih citaoca <3

Godina je 2002. Obično je subotnje poslijepodne. Čedomir je krenuo po još velikoj žegi, pješice u „Interex“*. Tjelesna kondicija se ne može postići čeznutljivim maštanjem niti se može kupiti, pa terapija: šetnjom i povećanim tjelesnim kretanjem, korisna je za njega, a tamo su i povoljne cijene.
To je muškarac, koji se približavao šezdesetim, ali iako u zrelim godinama, još je to očuvan, visok, lijep čovjek, zelenosmeđih očiju, svjetle puti, ali sa smeđom, kratkom i gustom kosom kao četka, širokih i blagih pokreta pri hodu i govoru. Bio je oženjen.
Prolazeći jednom tihom, usamljenom uličicom, koja nije imala pločnik, zapazi ispred sebe visoku, zanosnu žensku priliku, između 40 i 45 godina, koja se vraćala iz grada.
Usmjeri pažnju na tu interesantnu ženu.
Išla je ispred njega, sa svjetlom kosom zavezanom u konski rep, sva u bijelom; imala je neku vrlo senzualnu kombinaciju, nešto vrlo iza zovno, a njena otmena pojava odavala je pravu gospođu.
U jednoj ruci je nosila pun ceker, a drugom je držala sinčića za ruku, koji je imao pet-šest godina. Malo kasnije, on je pošao ispred, i stalno nešto zanovjetao, a onda se skroz odvojio od nje.
Čedomir za sebe reče:
–– Fina ženica.
Zastala je, natežući se sa svojim nestašnim dječaćičem, ne znajući da je Čedomir posmatra.
On je pustio da ga prođe nemir i pošao je dalje, ali je zastajkivao i okretao se, da vidi kad će ona poći.
Misli nešto: ima li muža? Ako ima, ko li je on? Znao je da i on vrijedi kao muškarac, da je solidnog izgleda, a umije i da zadovolji žene, i da ga one takog vole, što je pravi muškarac.
Išao je, krivudavom, asfaltnom cestom, za njom da vidi gdje stanuje.
Skrenula je ubrzo prema osrednjoj kući s pročeljem otvorenim prema ulici s još nekoliko kućica šćućurenih oko nje. Nedavno je izgrađena, vidi se. Bila je, na dva sprata sa potkrovljem i prizemljem, gdje su smještene tri garaže. Svojim vanjskim i unutrašnjim uređenjem bila je kopija raskošne vile bogataša sa Zapada.
„Tako!“ –– on pomisli.
Ona, skrenu onda prema drvenoj ogradi s desne strane garaža sa velikim drvenim vratima, kojih je bilo nekoliko. Otvorila je drvenu kapijicu i, ubrzo se izgubi iza vrata od kovanog željeza koja vode na sprat.
Tako je saznao gdje stanuje.

______________________
*poznati supermarket u sarajevskom prigradskom naselju Stupsko brdo

* * *
Pozno sparno ljeto spustilo se na Stupsko brdo, na to predgrađe na samoj periferiji grada. Čedomir ide ponovo, pješice prema prodajnom centru „Intereks“ da kupi neke sitnice.
Na horizontu ocrtavala se planina Igman, taj planinski lanac, kao ogromna lađa s tupastim vrhom, koji otegao se kao dinosaurus, a iznad nje vidilo se ogromno nebo. Nigdje oblačka. Sve je treperilo od radosti na ljetnom avgustovskom suncu.
A onda, ponovo ugledao je nju.
–– Eno moje vîle!
Bila je sa kćerkom, djevojčicom nešto starijom od sinčića, s kožnom torbom u ruci i, ponovo sva u bijelom i svjetle kose zavezane u konski rep, ali izgledala je bolje, nego kad je vidio prošli put.
Kad mu se sasvim približila, mogao je prvi put da je vidi izbliza.
Pogledi im se susretoše.
Zagledao se u nju i gubio u plavetnilu njenih očiju, i premda je bila u odjeći, divio se ispod bijele šuštave tkanine, privlačnim, besprijekornim dijelovima njenog tijela: grudima, uskom struku, skladnim i privlačnim bedrima, zbog kojih može posve da se izludi. „Ko je sretnik taj, kome svoju ljubav pruža“, pitao se, a njena dva krupna plavkasta oka drugo ništa nisu vidjela nego uzbuđeno lice dopadljivog, snažnog čovjeka, a žene to vole.
Kad se, nakon nekog vremena, vraćao, prolazeći pokraj doma te žene koja ga je jako privukla, iz jedne od garaža, sa velikim drvenim vratima, u kojoj kao da je bila neka stolarska radionica, čuo se zvuk neke stolarske mašine, najvjerovatnije cirkulara.
Pretpostavi: mogla je to biti neka stolarija, koja još nije dovršena, koja je u pripremi, jer iznad drvenih vrata, nije bilo imena firme. Vlasnik, očito, želi započeti vlastiti biznis, koji je smjestio u garažu.
To mu dade povoda da pokrene inicijativu. Pred sebe postavi cilj: moram otići direktno do nje. Nije mogao čekati da je opet slučajno sretne.
–– Ponijeću jednu drvenu ploču 30 x 40 cm i zamoliti ga da smanji dimenzije na 20 x 30 cm i zaobli na vrhu –– reče, pošto je pomalo slikar, a voli raditi ulje na drvetu, imao je manjih ploča od uglaćane hrastovine.
Ujutro, noseći drvenu ploču, zaputio se njenom mužu.
Već iz daljine čuo se zvuke neke mašine.
Svo vrijeme razmišljaći o toj veoma lijepoj ženi, ni ne primjeti da je došao do njene kuće.
Znao je da je gazda tu. Prošao je pored automobila tipa „Karavan“, koji je bio parkiran pred desnim velikim drvenim garažnim vratima.
Otvorio je desni dio velikih drvenih vrata i ušao u mračnu radionicu, pokušavajući da u oskudnoj svjetlosti razabere obrise predmeta u njoj.
Malo po malo počeo je raspoznavati.
–– Ima li koga?!
–– Šta želite?! –– javi se nečiji glas iz mrkle tame, iako je odsjaj danjeg svijetla ulazilo unutra.
Pozdravio je domaćina i odmah nadodao: –– Želio bih da mi ovu drvenu ploču od 30 x 40 cm smanjite na dimenzije 20 x 30 cm i zaoblite na vrhu.
–– Nema problema, sinko –– reče i ostavi drvenu ploču na kraj radnog stola.
–– Kad će, majstore, biti gotovo? –– upita Čedomir.
–– Dođi za jedno 10-15 minuta.
Čedomir je izašao iz radionice i malo švrljao okolo. Kad je bio siguran da je prošlo tih 10-15 minuta, vratio se.
–– Koliko sam dužan za to?
–– 5 maraka –– imenovao je cijenu.
–– To je umjerena cijena –– reče Čedomir i iz džepa izvadi 50 KM.
–– Imate li sitno 5 KM? –– upita majstor.
–– Nažalost, nemam; imam samo ovo: –– ukrupno 50 KM.
–– Sinko, nemam da ti ja dati kusur. Nemam ništa sitno. Vi ste mi prva mušterija. Ja sam muškarac šezdesetih godina, pa volim da poranim ujutro.
–– Kakva šteta! –– reče Čedomir.
–– Platićete, znam. Ne treba ništa. Duguješ mi 5KM –– majstor mu se sad obraćao na „vi“, sad na „ti“, pa opet na „vi“. A onda se nečeg prisjeti: –– Znaš šta, sinko?
–– Šta, majstore?
–– Evo šta? Ako samo nije još otišla na pijacu, otiđi na sprat kod moje žene. Ona će ti sigurno. . . dati, ovaj, imati. . . dati kusur.
Čedomir pomisli:
„To i želim. On kao da čita moje misli i želje“.
Majstor je nastavljao:
–– Reci mojoj ženi da vidi može li vam vratiti. Recite, ja vas šaljem. Požuri, ako ideš –– reče, ponovo čas na „ti“, čas na „vi “, pa opet na „ti“
Dok je to izgovarao, Čedomir je s radošću pomišljao na njegovu zgodnu suprugu.
–– Kako vi hoćete.
Počašćen njegovim povjerenjem, a tjeran dubokom željom da ispuni svoju želju, da ima tu očaravajuću ženu, užurbano je izašao iz radionice.
Dok, maleni bijeli oblaci prekrivaše sve više plavetnilo neba, već je otvarao drvenu kapiju načinjenu razmaknutim letvicama, kao što je bila i cijela ograda, ušao u dvorište, i pored njene kćerkice, koje se saživjela sa igračkama; to je njeno carstvo, a mlađe dijete je trčkaralo po dvorištu, prišao kamenom predvorju s originalnim vratima od kovanog željeza koja vode na sprat Nakon što je otvorio vrata, koja bijaha otključana, popeo se uz betonske stepenice prekrivene mramornim pločicama na prvu etažu.
Uspeo se na prvi sprat, prvu etažu. Odmah je mogao vidjeti, da su se tu nalazile dnevna soba, salon, blagovaonica i kuhinja, povezane u jednu cjelinu bez vrata, čime je postignu utisak prozračnosti i prostornosti.
Idući kuhinjom, kojom je dominirao super moderni namještaj i stakleni sto, a kožna garnitura dnevnom sobom, u salonu, njegov pogled su, pored prekrasnog namještaja i mesinganih figurica na policama, privlačile i umjetničke slike s motivima iz Dalmacije, koje su popunile bijele zidove, najvjerovatnije, od Zvonimira Mihanovića, ako nisu bile savršeno uspjele replike.
„Gdje bi mogla biti?“, pitao se. Plašio se da ne učini neko zlo svojim nenadnim dolaskom, da se ne nađe s tom ženom licem u lice u nezgodan čas. Iz iskustva zna: ono čega se najviše bojiš, to ti se i desi.
Šeta kroz kuću čistu i lijepo namještenu, punu masivnog namještaja. Ide lagano i razgleda taj stambeni prostor, raskošan, ali ne i razmetljiv –– naprotiv: sve sa puno ukusa, sa priličnom dozom precizne umjerenosti. Razgleda svaki kutak i čudi se kako mu je sve milo i blisko, bez ikakvih loših misli, samo da vidi taj lijepi i naočiti izdanak suprotnog pola.
Penje se dalje. Na gornjoj etaži nalazile su se tri sobe u kojima su vrata bila širom otvorena, i kupatilo, a pored njega stepenice prema potkrovlju.
A onda, iz kupatila začuo se šum tuša. Mlaz čas jak i bogat, a čas lagan i vrlo tih.
Sve je ukazivalo da je u njemu bila ona šarmantna žena koju traži.
Ta žena nije znala da joj je sudbina u tom trenu dovela gosta.
Čedomir gotovo posve izgubi dah.
On drhti ushićen znanjem da je, iako, iza pomno zaključanih vrata, u njegovoj blizini, i gola.
Dok se ona kupala, tiho je ušao u jednu manju sobu sa tri čudna pro-zora, previše male visine; niski, a dugački, bila je dječije carstvo: soba u kojoj spava i čuva svoje „blago“ od igračaka njen petogodišnji sin.
Krenu dalje.
Tek što uđe u drugu i, naravno, manju, gleda ukusno namještenu sobu, koja je djelovala nježno i predivno, koja je sigurno bila soba njene kćerkice, dođe do otvorenog prozora i baci pogled na dio dvorišta iza kuće i drvo trešnje, kroz čije lišće ćarlija vjetrić.
Zatim pođe prema trećoj prostoriji.
Kad je ušao, vidio je da je to velika spavaonica, jednostavno obojenih zidova, nježno bijelih, s gotovo plavom bojom u polusjeni i po uglovima i još tamniji u sjeni, koja je gledala na ulicu, u kojoj je sve odisalo mirnoćom sa velikim, ogromnim krevetom prekrivenim zelenim baršunastim prekrivačem, obrubljenim svilom, iza kojeg je stijena od pjeskovitog stakla, koja skriva garderobu otvorenim prozorom.
Tada najedanput, kroz malene oblačiće provirilo je sunce, koje još više osvijetli sobu. Raskošna svjetlost zablista sve u njoj.
„Kako je soba lijepa“, pomisli, stojeći na izrazito cijenjenom perzij-skom ćilimu karakterističnog uzorka.
U taj mah začu kako se otvoriše vrata u kupatilu.
Potom je ubrzo ugledao nju.
U čudu zanosa, videći kao u polusnu vrtoglavu ljepotu njenog tijela, osta stajati bez glasa i daha, bez kretnje, kao očaran.
Zaodjevena kućnim ogrtačem od mekanog frotira dugačkim do samih članaka i spuštenom vrpcom za vezanje, ušla je u sobu, a da ga nije ni primjetila.
Već tada mogao je naslutiti građu njenog tijela prepunog lijepih oblina koje su se skrivale ispod mantila.
Okrenuta mu leđima, počela je skidati ogrtač.
Zažarenim očima zurio je u besprijekorne dijelove njenog tijela, koji su se postepeno ukazivali.
Ona, još ne skidajući ogrtač, stade brisati lice i otkrivene dijelove tijela ubrusom.
Kad se Čedomir, od uzbudljivog prizora, donekle sabrao, odluči da joj pristupi.
–– Gospođo, samo što je uspio da kaže, ona se prestrašila i naglo okrenula.
Pogledi im se susretoše.
Sljedećih minut-minut i po i vremena, dok je nastavljao „došao sam da vidim. . . htio sam samo zapitati vas nešto“, njegove oči su bile prosto prikovane na njenom oblom, svijetlom i mekanom tijelu, na kojem bi kratke i bijeli odsjaji svijetlih kapi, koje bi zablistale i presijavale se pod rasksošnom svijetlošću.
Lakirani pod je prilično mokar. Pokvasila je veliku osnovu.
Ćutke su se posmatrali još neko vrijeme.
On, sav smeten, ne da teško pronalazi prave riječi i iskaže šta želi, već ne može ništa da progovori. –– Tu mu je bila granica.
Ćutanje bi potrajalo, da ona ne osjeti na trenutak simpatije prema njemu. Iako joj potpuni neznanac, dok se sjaj dnevne svjetlosti, pri njenom svakom pokretu, oko njenih očiju produhovljeno preobraćao u sjene, dajući im neku novu, čudnu draž, pa kao da razgovara sa starim znancem, neobično mirno prijazno poluglasno, obrati mu se:
–– Kako je toplo danas. Teško je podnositi veliku vrućinu. Sad sam se istuširala!
–– Izvinite, gospođo –– mirno je rekao –– Tako mi je krivo, ako ste se uplašili. Nisam mogao pomisliti da ćete biti potpuno obnaženi.
Druge bi žene, kada bi im neko nepoznat i nepozvan upao u spavaću sobu, bile bijesne, izletjele iz sobe, tražile bi muža ili otrčale glavom bez obzira, a ona će samo:
–– Obnažena?! Izvinite, gospođo –– ponavljala je njegove riječi. –– Pa, šta, ako si me vidio takvu? Ne trebaš se zbog toga izvinjnavati. To nije ništa! A zašto i da se uplašim takvog lijepog i snažnog starijeg mladića! –– umirivala ga je ona. –– Ali, samo da mi nešto kažeš, odakle ti. . . ovdje? –– nadoda glasom, koji je bio blag i sjajan u tom lijepom jutru.
„Ja sam izgleda tip ljubavnika kakvog žene najviše vole“, pomisli, a onda odmah reče: –– Poslao me gore vaš muž.
–– A, zbog čega?
–– Uradio mi je nešto, ali nema sitno. Ne može da mi vrati kusur, pa me poslao da vas potražim. Možda vi imate sitnih novaca.
–– Koliko ti treba vratiti? –– govori i ona kao i njen muž, čas na „ti“, čas na „vi“, pa opet na „ti“.
–– 45 maraka.
–– Imam samo novčanice u krupnijim iznosima.
–– Dobro –– reče Čedomir i pođe nazad, a ustvari, želio je da provjeri, hoće li ga ona pustiti. Ako ga pusti, ne može ostvariti svoj naum.
Posmatrao je njen lijepi stas obavijen samo ogrtačem.
Ona, kad vidje da zaista želi poći, zavika:
–– Čekaj, stani. . . Zar ne želiš još malo ostati? –– govorila je sve više raskomoćavajući se pod ogrtačem kojim je bila obavijena.
Gledao je kako razotkriva svoje ženske draži.
–– Lako ćemo to srediti –– rekla je. –– Kažite da sam vam vratila kusur. Reću da sam otišla u dućan da razmijenim, ali niko nije imao da mi usitni, pa sam se zadržala malo duže.
U čudu je gledao prema njoj.
–– Je li vam to otac? –– upita, smiješeći se upola tužno.
–– Muž.
–– To vam je muž? –– kobajagi začudio se, a znao je.
–– Nije on mator! Ali, jeste mi kao otac –– nastavljala je nevesela, nezadovoljna životom s njim.
–– Koliko ima?
–– 60 godina.
Ona zaćuta.
–– Samo nastavi –– Čedomir će.
–– Imam problema u braku.
–– Je li vas tuče muž?
–– Nije to.
–– Pa, šta je?
–– Dosadna bračna veza. Lud je. Šašav. Ljubomoran. A zanemarena sam i zapuštena. Prosto vapima za nježnošću.
„Znao sam da će to reći“ –– misli.
–– Ja sam mislio da ti je tata. Tada je prešao na „ti“.
–– Ne hajem za njega –– nastavi ona, gledajući ga pomno i odmje-ravajući. –– Na prvi pogled nam je život sasvim sređen. Ali, teško to podnosim. Bračni život je katkad smiješan. Poželim nekad, sve to ostaviti i otići nekud –– reče, iako je tajnu čuvala u dnu duše, izgo-varajući svaku riječ vrlo polako. –– Samo želim da budeš sa mnom i da se lijepo zabavimo. Šta kažeš na to?
Iako je to je bio trenutak koji je nestrpljivo očekivao, samo je rekao:
–– Htio bih to, ali vjeruj mi, plašim se.
–– Šta te je uznemirilo?
–– Kako, šta? Tvoj muž, pa djeca. Svakog časa može neko od njih banuti, ovdje.
–– Daleko su.
–– Ne, ne smijem, svejedno. Plašim se.
–– Ne kao ja. Shvataš li koliko bi bilo neugodno za mene da moj muže zatekne u grijehu svoju ženu. To je veliki rizik. Odavno žudim za pravim poljupcem –– reče, uputivši mu molećiv pogled.
–– I ja se bojim, ništa manje nego ti. Dole je tvoj muž u radionici, djeca u dvorištu, kako se ne bojati.
–– Pa, šta onda. Možemo da pokušamo, pa šta bude –– govori željna da se prepustiti brzoj avanturi.
–– Plašim se.
–– Pazićemo. Već ćemo se nekako snaći –– bila je uporna. –– Zar ti nisam ja važnija od tvog straha. Bilo bi dobro da savladaš taj strah. Ovo je moralo da se desi. Nije mi jasno kako sam uspjela živjeti s njim. Mrzim biti ovdje, ali imam djecu i moram. Takva je moja sreća. Malo lošeg, malo dobrog.
–– Ne mogu, da savladam taj strah. Ne mogu –– govorio je Čedomir.
–– Savladaj ga! Moraš da mi pomogneš! Moramo to da što prije obavimo! Samo te molim, nemoj me odati –– željna ljubavi, duboko uzbuđena, doslovno ga je pozvala.
–– Čedomir, pomisli: blago meni kad si takva. Sve će ti želje biti ispunjene. Koliko je tebi potreban muškarac, toliko je i meni potrebna žena.
Odjednom je pošla prema vratima –– i zaključa ih. Zatim je rekla: –– Taaako!, pa željna ljubavi, skinula je ogrtač, bacila se na postelju, na veliki bračni krevet, i cijelim svojim bićem čekala ga.
Ubrzo se začulo:
–– Poljubi me! –– izravno ga pozvala sa svojim prćastim nosem i krupnim modrim očima. –– Moraš da mi pomogneš. Samo, opet te molim, nemoj me odati –– govorila je strastveno uzdišući, ali te riječi, nisu bile baš zbog brige šta će drugi misliti o njoj, već je bila to borba ličnosti protiv okolnosti, željela je upoznati drugačije iskustvo.
Shvatio je ozbiljnost situacije.
Videći da on oteže, rekla je ozbiljnim tonom: –– Hoćeš li preći na stvar? Ne mogu da čekam.
–– Imaš pravo. Oprosti. Malo sam pretjerao.
Odmah poslije toga, Čedomira, samo udari lagano rumen u njegove bijele obraze, a onda teško se bilo suzdržati. Zar bi mogao nešto da joj uskrati –– a još više –– sebi.
Da ispuni ljubavne želje i njene i svoje, dok su joj obrazi buktali od uzbuđenja, prvo je dohvatio u naručje, spustio na njena sedefasta ramena jedan poljubac, poljubivši je blago, zatim njene usne blijede i uznemirene, jedva dotaknuvši, potom sve jače i sve vlažnijim poljupcima ljubio je tu ženu i, tek onda, željni ljubavi i strasti, ujedinili su tijela u jedno biće.
Nakon dhtavog predavanja i zadovoljenja strasti, ona reče:
–– Hvala ti.
–– Zahvali samoj sebi.
–– Zahvalna sam –– rekla je zadivljena, podijelivši s njim neizmjernu sreću.
* * *
Ona ustaje sa širokog bračnog kreveta, pokriva se ogrtačem i sjeda za komodu. Ravna ploha komode puna svih mogućih sredstava za šminkanje, počevši od tekućeg pudera, pudera u prahu, olovke za obrve, sjenila za kapke, pa do rumenila za obraze, tuša za oči, maskare za trepavice, ruževa za usne, te stika za korekciju prištića.
–– Zašto će ti to? –– reče, videći da se želi našminkati.
–– Da bolje izgledam –– poče uzdišući. –– Želim biti lijepa za tebe –– reče zračeći oduševljenjem, a onda je nastavila: –– Kao svaka žena, bolje izgledam kad se našminkam.
Šminkanje usana započe nanošenjem tankog sloja tekućeg pudera pa zatim izvuče olovkom u boji, a potom blago ljubičaste boje konture usana. Posebnim kistom poče osjenčavanje očiju, važnom faktoru u izgledu i ljepoti svake žene. Sretnija više nego ikad, iza uha nanese neki parfem. Taj Lagan, svjež miris parfema ispuni prostoriju.
Kad je završila, ustala je, visoka, mirisna, odbacuje ogrtač i prilazi mu neodjevena.
U njoj je tinjao oganj. Željela je da joj opet pruži užitak.
Gledao je zadivljen.
Ona spušta ćeznutljiv pogled na njega.
–– Slušaj, nemamo puno vremena. Da odradimo još jedan poslić? Zanima me šta ti misliš o tome? –– reče mu.
Čedomir joj je prišao.
Ljubio joj vrat, usne, oči, udišući njen ugodni parfem. Želio je imati i on nju. Opet.
–– Pođimo –– reče Čedomir.
–– Kamo?
–– Do odmorišta na stepenicama.

Nastavak erotske price

Add comment

Write a Reply or Comment

loading...

Related videos

11:08
Jebi me nece da boli 9 Likes
5872 Views
19:07
Pool sex Passions 5 Likes
1025 Views
08:00
Sex sa tinejdzerkom na moru 32 Likes
10851 Views
12:21
Moja supruga i ja 12 Likes
3053 Views
10:04
Cvrsti guzovi za jebanje 0 Likes
2517 Views
01:02
Sperma po licu 4 Likes
1921 Views
00:49
Sex drugarica 4 Likes
4107 Views
01:20
Sex with a pregnant woman 7 Likes
1779 Views
09:12
Najlepse devojke balkana 5 Likes
8727 Views
06:05
Ljubavna pirča dildo 12 Likes
2758 Views
30:28
Mi volimo jebanje i sex i to jako 11 Likes
4003 Views
04:59
Beogradska porno prica 11 Likes
881 Views
01:54
Sestrina drugarica iz skole orgazam 11 Likes
7910 Views
12:30
Erotska priča 14 Likes
3699 Views
08:37
Seks ZONA ZA NASTRANE 19 Likes
1027 Views
42:02
Erotska priča 5 Likes
2692 Views
07:25
Kraj erotske price 4 Likes
932 Views
12:16
Beogradska sex prica 1 13 Likes
1232 Views
27:38
Starija gospodja moja koleginica 17 Likes
7492 Views
06:15
Sex trojka sa crncima 26 Likes
13756 Views